Main Menu
Menu

Show posts

This section allows you to view all posts made by this member. Note that you can only see posts made in areas you currently have access to.

Show posts Menu

Messages - 9A7RR

#1
Icom IC-9700
Beko HLV-1000
2x10 el. Antennas Amplifiers Yagi
FOSSiBOT F2400 + 420W Solar Generator 
Scheppach Inverter Petrol Generator SG2500i
#2
Svježih dojmova, a još nezaraslih rana, dijelim sa svima koje to zanima svoje iskustvo s Gole Plješivice, JN74UT.

Prvi put nikad ne znaš na čemu si pa sam tako početkom lipnja (9A microwave) napunio pinklec opremom i radoznalo otputovao na vrh koji smo desetljećima gledali na putu prema moru s mističnim kupolama na golom vrhu. Bilo je prelijepo. Pogled, savršeno vrijeme, dva duga proljetna dana i jednu kratku noć planina u svoj svojoj iznimnosti, zadovoljstvo s četrdesetak veza na 23... Nisam tada ni u primisli imao namjeru da bih se ponovo mogao naći na tom brdu ove godine, i to početkom studenog. Neugodan je tada bio samo u međuvremenu misteriozno popravljen put, a za Marconi nisam ni čuo.

Krešo, 9A2HM mi je stavio bubu u uho kad sam s njim i ekipom na Žumberku uživao i učio na listopadskom activity contestu, pa sam počeo planirati. Mate, 9A4M mi je velikodušno ponovo ustupio sljemenski toranj, a za ovo doba godine neuobičajeno dobra vremenska prognoza mi misli preusmjerila od Sljemena na planinu na granici Like i Bosne i Hercegovine.

Uvijek mi fali koji sat pa sam zato gore stigao u petak, rano poslijepodne. Na svoj užas sam otvorivši gepek ugledao prazan novi kanistar za benzin koji sam usput trebao napuniti gorivom za generator.

Nije loše ispalo. Postavio sam šator ispod nadsvođenog dijela bunkera, ili što je već, i još za dana sišao do Korenice, tankao auto, kanistar i maznuo zagrebački i tri velebitska. Dolje - gore po nasreću popravljenom putu. Spavao sam kao beba.

Buđenje u sedam i u osam sam u punom pogonu. Marina, 9A5M je dan ranije jako zanimalo kakvo je stanje tri stupa koje je ekipa 9A0BB ostavila gore na raspolaganje. Stupovi su u savršenom stanju, a vijci i matice su bili uz stup koji je bio spušten. Imao sam spreman svoj portabl jarbol, ali sam, naravno, iskoristio dar ekipe koja je odozgo briljirala na IARU VHF. Da bih mogao iskoristiti taj dar za koji još nisam bio siguran da je upotrebljiv, dan prije puta sam u Strojoprometu kupio dvije šestmetarske aluminijske cijevi (malo sam ih skresao) od dva cola, a različite debljine stijenki, informirao se kod ekipe o promjerima i dimenzijama, tanju cijev sam iskoristio kao jarbol, a deblju kao polugu. Provrti na postolju za rotator savršeno su odgovarali mom Yaesu rotatoru.

Vremenske prilike su bile savršene. Lahor, obilje sunca i 15 stupnjeva na više od 1600 metara nadmorske visine. Premija. Antene koje sam lagano montirao u horizontalnom položaju nosivog stupa digao sam na golu silu bez poluge budući da se ispostavilo da je to moguće iako sam imao spremne koloture i polugu. Ajde, nešto sam dobio na vremenu. Dignuvši i učvrstivši jarbol, opet na svoj užas, shvatio sam da nisam izolirao konektore na antenama i splitteru. Iskustvo s Bjelašnice na IARU VHF poučilo me da je vlaga velik problem. Odlučio sam riskirati. Nije mi padalo na pamet da ponavljam patnju, a i vrijeme je curilo.

Budući da je iz ljudske perspektive vrijeme relativan pojam, 14 sati je došlo prebrzo, a ja sam se, opet na svoj užas, našao u situaciji da još nisam izvadio opremu iz kutija uredno posloženih u šatoru. Sat vremena nije dovoljno da se sve pospaja. Znam. Nisam zabušavao, radio sam kao mrav i opet zakasnio na početak contesta.

Prvi problemi su trajali sat vremena, prvi QSO napravio sam nakon petnaestak minuta, a do 16 sati uglavnom sam bio načistu. Stvar je bila u sljedećem: provjerio sam bateriju i generator u svim kombinacijama i opterećenjima, ali nisam koristio linear kao opterećenje. Ispostavilo se da generator daje dovoljno stabilan napon i frekvenciju za napajanje baterije, ali nedovoljno stabilno za izravno napajanje lineara. Odlično je napajao fen i usisavač koji imaju konstantno opterećenje. I izravno i preko baterije. Linear je pak - linear. Dok sam to polako shvaćao par puta mi je sustav crknuo usred veze. Posljedica: Nisam mogao koristiti generator za izravno napajanje lineara. Niti tijekom napajanja baterije. Mogao sam ga koristiti samo da punim bateriju dok radim sa 100 W koje daje radio. Baterija mi je preko savršenog invertera omogućavala da zovem CQ punom snagom lineara bez najmanjeg problema, ali samo oko sat i po i to bez priključenog generatora. Tako sam odlučio da je bolje da više vremena radim sa smanjenom snagom od cca 500 W, a u praksi se to svodilo da sam baš ako nekog nisam mogao dozvati, snagu digao na 1 kW. Nasreću, rijetko tko koga sam čuo nije čuo mene. Sa smanjenom snagom mogao sam raditi oko četiri sata, a tada sam morao isključiti linear dok se ne napuni baterija. Sat i po je također trebalo generatoru da napuni bateriju do nekih 90%. I tako - 24 sata. Otprilike 6o% vremena radio sam s prosječnih 500 W, a ostatak sa 100 W. Šteta; vjerojatno sam izgubio priliku za još pedesetak QSO, a možda i pokoji više. Od solarnog panela nije bilo vajde. Bio je upotrebljiv samo u subotu prva dva sata contesta. Poslije su ga lagano ubijali noć i oblaci.

Zadovoljan sam. Cilj mi je prvo bio 200 QSO za što sam znao da je izgledno, a kad sam shvatio da će to biti izvedivo, ljestvicu sam podigao na 100.000 bodova. I uspio. S postavljenim antenskim sustavom sličnim Samirovom iz IARU VHF, moglo bi se u Marconiju u SO i do 200.000. S Gole Plješivice, naravno.

I tako; coca cola, čokolada, kava i čaj iz termosice koje sam skuhao dok sam prtljao u subotu prije kontesta držali su me budnim do svitanja. Tijekom noći se navukao oblak, počeo jak vjetar, a ja slušalicama izoliran od buke prirode zabrinuto gledao kako se na lepršavim stijenkama šatora kondenzira vlaga i polako stvara lokvicu na najnižem dijelu podnice. Ok. Na Bjelašnici je bilo slično, a ja sam bio bez šatora. Ujutro će se razvedriti.

Koja zabluda. U nedjelju je vjetar ojačao do pristojnih dvadesetak čvorova, vlaga je bila stopostotna i svaki izlazak izvan šatora me je poškropio kapljicama poput laganog tuša iako od kiše nije bilo ni "k". Ali, ni od sunca nije bilo ni "s". Do silaska s planine pratili su me vjetar, oblak i temperatura od 6 stupnjeva Celzija.

Pravi problemi su počeli kad je Contest završio. Prognoza za noć na ponedjeljak najavljivala je kišu i moguće olujno nevrijeme tako da sam znao: moram za dana rastaviti i spustiti antene pa njih i ostatak opreme prebaciti do auta ili bunkera jer kad oko 17 sati padne mrak neću vidjeti ni prst pred nosom. Tako je i bilo.

Malo sreće. Oko 15,30 vjetar je pao na podnošljivih petnaestak čvorova i uspio sam spustiti antene polugom sa suprotne strane iako mi je rezervna taktika bila da antene i sve što je priključeno ostavim gore na podignutom jarbolu pa da se vratim kad i ako sudbina dopusti. Pri tome sam poduzeo sve mjere opreza da mi se cijela konstrukcija ne sruči na glavu, a i da se ne polome antene koje su me tako lijepo služile.

Mala digresija. Imao sam šest slojeva majica, vesti, fliseva, vjetrovku i pernatu jaknu. Dvije kapuljače. Kapu. Dvoje planinarskih hlača, od kojih jedne termo. Visokogorske cipele i tri para čarapa. Svejedno sam se pothlađivao jer je osjet hladnoće bio daleko ispod mjerenih 6 stupnjeva. Pogotovo kad je vjetar ojačao na olujnih trideset čvorova, a na udare i dosta više. Ali ok. Bio sam funkcionalan.

Da skratim. Do osam navečer sve sam uspio pobacati u auto. Vjetar je u međuvremenu poludio, a ja odustao od vezivanja antena, jarbola, poluge i ljestvi na krov auta prepustivši ih sudbini odnosno grotlu kupole odakle su tkoznašto radili iznad navodno najveće investicije bivše države. Bolje nego da su ostali izloženi divljanju vjetra gore. U trenutku kad ovo postam već sam bio gore po prelijepom danu i pokupio antene i ostalo. Vrijeme je bilo lijepo, a Zagreb istok zakrčen.

Ono o ranama s početka teksta služilo je samo da pokušam navesti čitatelja da pročita ovaj tekst do kraja:-). Da, krvario sam obilno iz prsta koji sam tkoznakako ozlijedio, a kad sam to shvatio lako sam to riješio običnom krep trakom. Ali ovo moram reći: najopasnija stvar na planini nije bilo ni planinsko nevrijeme, ni životinje, ni ljudi već - poklopac gepeka na Peugeot Rifteru. Nakon što sam nešto ubacio odozada u auto, jak udar vjetra je poklopac brzinom munje zatvorio možda desetak centimetara od moje glave. Našli bi me tek sljedeći vikend ako bi planinska fauna što ostavila. Ionako samo donekle možemo upravljati vlastitim sudbinama.

Trebalo mi je nešto više od 5 sati nakon contesta da se ukrcam u auto i počnem puževim korakom spuštati po neprobojnoj magli koja se predala tek negdje kod policijskih kontejnera. Dočepao sam se Plitvica i zaspao kao zaklan. Nije moglo jezgrovitije:-).





#3
Toranj na Sljemenu. Došao sam u 7 ujutro, a počeo raditi u 18. Iskustvo s prethodnih lokacija mi je govorilo da dođem i sve postavim dan ranije, ali činjenica da se mogu dovesti autom, a aparaturu podići liftom me zavarala. Uglavnom, u podnožju tornja bonaca, a na 7o metara je poslijepodne bilo 20 čvorova vjetra. Bilo je tricky postaviti antene i naciljati iz u jarbol pa sam u pomoć pozvao sina kojem je vidik s tornja u subotu, kad je još horizont bio čist, bio otkriće.

Postavio sam antene na vidikovac sa sjeverozapadne strane. Prvobitno mi je namjera bila raditi i na 70 cm, ali sam u vremenskoj oskudici od toga odustao. Pokazalo se - na sreću. Ne bih mogao dobro usidriti jarbol, ni rotirati kako se spada, a to se na orkanskom vjetru (moja slobodna procjena da je oko 8 sati ujutro u nedjelju bilo barem 50 čv vjetra, bilo bi zanimljivo postaviti anemometar gore) pokazalo kao ključno. Antene su ostale uspravno i na terasi, a šipka jarbola od polyamida je, izgleda, bila dobar izbor za tri yagice od 52 el., nije se previše uvijla, a spojnice su dobro prianjale, jedino je bila zericu preteška.

Propagacije su u subotu do negdje 22 sata bile podnošljive, do ponoći sam napravio četrdesetak QSO-a, a onda su se navukli oblaci, poslije je prvo počela padati kiša koja je većinu vremena prkosila gravitaciji padajući horizontalno:-). Za ostatak od desetak QSO-a trebala mi je cijela nedjelja.

Istočno od tornja je radar pa mi je od negdje 65° do 90° bio mrak pa YO i YU nisu išli, a LZ stanice su bile predaleko. Jugoistok mi je bio zatvoren tornjem. Centar aktivnosti mi je bio dostupan, ali nije bilo neke vajde od toga. Neki su me čuli, a ja njih ne, i obrnuto.
 
Zadovoljan sam. Teško mi je pretpostaviti kako bi JN75XV lokacija funkcionirala u idealnim uvjetima, ali slutim da je vrlo obećavajuća. A Velebit... Tiha patnja:-)

Hehe, u nedjelju ujutro u kafiću ispod terase vidikovca nije bilo ni psa, a ja sam pola sata pio dva dupla espressa guštajući gledati kroz prozor, gledajući oluju i susnježicu pa me to malo utješilo što nisam na Velebitu.

Hvala Mati što mi je omogućio ovo iskustvo i Bojanu iz OIV na pomoći oko raspremanja opreme, susretljivosti i podizanju raspoloženja.

73
Goran 9A7RR
#4
Pozdravljam potez! Ako vrijeme dozvoli, eto mene gore za IARU UHF & UP (Alternativa mi je Velebitska Plješevica JN74LT). To je luda lokacija i vrijedi truda popeti se gore. U 9A microwave je išlo odlično s vrha pa nema razloga da tako ne bude i u IARU. Prognoza je jedini ograničavajući faktor:-). Ako još netko namjerava   raditi s JN74UT neka mi javi na vrijeme pa ćemo ili bacati kocku ili organizirati dvoboj ;-)
#5
Bjelašnica, JN93DQ, prilično opaka planina u što sam se uvjerio tijekom noći. Nakon idealnog dana navukao se oblak i počela kondenzacija. Unatoč Gorotex vjetrovci, pernatoj jakni, flisu i majici s dugim rukavima, podstavljenim zimskim planinarskim hlačama, planinarskim cipelama i zimskoj kapi cvokotao sam sav promočen:-). Greška je bila u tome što nisam postavio šator misleći da će mi zaklon ispod objekta nekadašnjeg starta spusta na ZOI 84 biti dovoljan. A, kao i obično, opet sam bio u vremenskoj stisci. Nije bilo hladno, cijelu noć 10 stupnjeva i da mi je netko pričao da ću se pothladiti na 10 stupnjeva ne bih mu vjerovao jer mi se u gotovo pola stoljeća planinarenja to nije nikada desilo. Po zidovima i opremi se počelo kondenzirati, a sa stropa je kapalo. Posljedica: Isključio sam opremu, zaštitio je vjetrovkom i vrećicama i zbrisao u auto prije 22 sata. Razjasnilo se oko 6 ujutro, a onda idila, Bosna na dlanu i 16 stupnjeva od jutra. Međutim, SWR mi je počeo divljati, a jedino racionalno objašnjenje je da mi se vlaga uvukla ili u konektore, ili u kablove, ili u splitter, ili u sve zajedno:-)
Nezaboravno iskustvo. Uspio sam napraviti 135 QSO, 102 SSB i 33CW,  time da desetak sati nisam radio. Počeo sam se spremati za povratak oko 14:15 lokalno u nedjelju. Premalo Talijana i Nijemaca. Malo sam ih i čuo. Još se učim koristiti Kst Chat pa i tu ima lufta. Dobar dio banda su zauzimali jaki signali pa sam vozio slalom.
Za one koji će imati ambicije otići autom na Bjelašnicu mogu reći da računaju na sat i po vožnje od kraja asfalta i to puževim korakom. Nakon što sam prošao Prominu, Golu Plješivicu i Velebitsku Plješevicu mogu reći da je ova cesta na Bjelašnicu korak dalje prema destrukciji auta.
Uglavnom, zadovoljan sam, opet sam nešto naučio, prostora za napredak ima, a treba reći i da sam u Travniku pojeo odlične ćevape, u Sarajevu burek, a kod Jablanice janjetinu (zdrava prehrana).
Posebno bih se zahvalio Edinu E74A i Zoranu E77Z na ugodnim druženjima uz čaj i korisnim informacijama bez kojih se ni ne bih popeo na planinu.
73
Goran 9A7RR
#6
Velebitska Plješevica JN74LT. Pokušao sam se popeti Peugeotom dva tjedna prije za Alpe Adria UHF/SHF, ali nisam uspio. Cesta nije jako razrovana, ali je vrlo strma pa je auto proklizavao. Zato sam na Ljetni kup došao sa starim Audijem Allroad koji se popeo relativno sigurno, ali je trajalo dok sam micao kamenje s puta da ne uništim karter i gume:-). Pravi terenac ide gore bez problema. Došao u petak, ali nisam napravio ništa zbog olujne bure. Pa sam jeo konzerve i igrao šah u zavjetrini. U subotu od jutra akcija i gotovo sam uspio na vrijeme sve postaviti. Naravno, borba sa stanicom koju još nisam posve upoznao, logerom, monitorom, KSt chatom i kako to već ide, pa sam par sati kasnio s uključenjem u contest. Hvala Kreši što me trpi s mojim trouble solving pitanjima:-) Smjestio sam se u bunkeru na kojem je bio mikrovalni link prema Učki. S tri strane zaštićen od elemenata, a sjena cijeli dan.Vrijeme je u subotu i nedjelju na kraju ispalo idealno, ali sam u nedjelju brzinom munje morao zbrisati, baš zbog munja koje su tu noć u Krasnom napravile show, ali ja sam tad već bio na sigurnom u istom tom Krasnom. Radio s 12/25 Yagi koja se pokazala jednostavnijom za instalaciju i zadovoljan sam brojem odrađenih veza. Lokacija je, izgleda, fenomenalna. Na 432 nisam imao smetnje, ali na 144 bi trebao filter, budući da su telekomi postavili repetitore koji su mi bili smješteni jugoistočno. Smetnje podnošljive u većini smjerova. Raporte sam dobivao iznad očekivanja, a i sam sam se iznenadio brojem odrađenih veza, pogotovo na 432. Visina je zakon, pa je mojih 100 W na 2 m i 70 W na 70 cm više nego dovoljno. Kad skupim još iskustva trebalo bi to izgledati čisto solidno. Vratit ću se sigurno ponovo. Usput uvijek mogu malo odplaninariti po Nacionalnom parku Sjeverni Velebit.
#7
Gola Plješivica. JN74UT Cesta na granici mogućnosti za moj Peugeot Rifter. Gore ja i pokoji quad koji mi beskonačno idu na živce. Dečke koji dolaze s kros motorima ipak tako ne doživljavam, budući da to treba ipak znati voziti, a i nisu tako bučni. 52 el. yagi. Bunker podnošljiv s malo previše fekalija za moj ukus, ali preživio sam :) Radio kao 9A5CCM. Krešo i Branko me u međuvremenu upoznali s KST chatom pa sam uspio odraditi 41 qso. Dobivao sam dobre raporte. Uvijek se malo izmučim sam postavljajući antene, ali sportski pristup me je uvijek veselio. Kad ekipa za IARU VHF to malo počisti, eto mene opet gore:-). Naravno ako vrijeme dozvoli, jer  ipak je to opaka planina. Spavao u autu jer mi postavljanje i rastavljanje šatora odnosi previše vremena, a s brda treba zbrisati na vrijeme, počelo se mrčiti na zapadu pa je ideja o spavanju u autu ispala skroz ok.
#8
Promina. Još kao 9A5CCM. Vrijeme idealno. Put do vrha grbav, ali podnošljiv za dostavno vozilo. Na vrhu hrpa telekomunikacijskih instalacija. Smjestio sam se na južnom vrhu kod repetitora Kontrole zračne plovidbe (došli su u kontrolu u nedjelju, ali nisu radili probleme). Bez filtera, sjeverozapad zatvoren, bez rotatora malo više gimnasticiranja. Baterija i panel radili savršeno (bilo je sunca). Shack u šatoru i predivno iskustvo. S filterom, KST chatom i rotatorom bi bilo čisto pristojno u idealnim uvjetima.