Messages

[KDK 2025]

KDK 2025 na prodaju
2m FM RTX   detaljni opis na https://www.rigpix.com/kdk/fm2025.htm
INFO + kontakt isključivo molim na tel 01-346 1410
Branko ( ex yz2rqz )

(Branko nema internet pa mu pomažem... 73+GL ... Zlatko

[uspješno i sigurno eluminira]

Subton ?
Nekada su nas učili da subton služi za anuliranje signala susjednog RPT koji radi na istoj frekvenciji
Nije mi poznato da takav postoji u blizini Psunja ?
No uključeni subton uspješno i sigurno eluminira sve iz Austro&Ugarske i malo mlađe  , koji imaju starije uređaje bez subtonske varijante
I tako će prazni RPT biti sigurno još prazniji           

Još jedno uspješno "izdanje" Osječkog-Čepinskog HAM Meetinga ! Naravno zahvaljujući ekipi BOPovskih dobrovoljaca , a najviše RECu i koji su nam ponovo pokazali slavonsku gostoljubivost    i UFB "papicu"    i vinčeko i rakijice !  mmmmmmmmmmmmmmmmmmmm

Nadam se da će ovdje uskoro pojaviti link prema održanom predavanju!
Podijeljene su i nagrade za Antunovo. Posebno su interesantne za prvo plasirane... šta interesantne KORISNE*UPOTREBLJIVE!!!!

Posjetio sam i svoje prijatelje u azilu.. prošetao Samsona , nažalost samo sa 3 šape.. čeka operaciju!
U prilogu i slika slavonskih afrodizijaka .. još uvijek su UFB ( slika sa fišom nije uspjela.. bio je ljut )
HVALA 9A1O ekipi... i veselimo se idućem izdanju 2027
Zlatko

https://sm6vfz.wordpress.com/tinypll/

Molim povratne informacije
dobro lotanje i ostalo
73
Zlatko

RIP

(prikaz 13cm RIG+QSO )

ČESTITKE "prvoborcima"

https://cbjilemnice.com/index.php?page=hamradio

S zahvalom objavljujemo posljednje razmišljanje Pavela OK1AIY-a o njegovoj seriji članaka o tehnologiji i radu na mikrovalnim opsezima:

Nekoliko završnih misli.....

Serija o SSB-u na mikrovalnim opsezima bliži se kraju. Cilj je bio pokazati čitateljima koliko je bilo komplicirano i u početku teško "kolektivno" navigirati mikrovalovima tijekom otprilike šest desetljeća do danas, što se, zahvaljujući sve boljim mogućnostima, smjelo može nazvati "prosperitetom". Ali tome je prethodio jednako zahtjevan rad na nižim opsezima, odnosno na HF-u te 2m i 70cm. (2a i 2b). U početku se koristio zastarjeli materijal, a konstrukcije su praktički bile s cijevima, koje su nakon dugogodišnjeg razvoja, kako kažu, u to vrijeme bile "na vrhuncu". Proizvodilo se sve više modernih tipova, krajem 50-ih to su bili E88CC i E180F. Već su navedeni u TESLA katalogu iz ovog razdoblja. Sl. 3. Bilo je zadovoljstvo raditi s njima i svaki novi dizajn zapravo je bio mala avantura. (Sl. 1.) Najbolji koji su se kasnije proizvodili u svijetu, međutim, nisu stigli do nas. Šteta, - takav QRP izlazni stupanj za 2m s E55L bi sigurno bio zanimljiv u to vrijeme. (Sl. 4 prikazuje usporedbu ove pentode od 10 W s nagibom od 45 mA/V s tipom E180F). Od malih, PC88 (E88C) je bio možda jedini s noval bazom koja je omogućavala izradu pojačala čak i na 23cm, a dizajni s njom opisani su u uvodnim poglavljima. PS crveno: EC8020 cijev je također imala noval baz , koja je davala oko 8W na 70cm.

Šezdeset godina je prilično dugo razdoblje ispunjeno ne samo dizajnerskim naporima, već vrijedi ovdje spomenuti i povezane veze koje su "dovršavale" atmosferu. Prisjetimo se nekih od njih barem na humorističan način s malo potrebnog pretjerivanja. Amaterska radiokomunikacija - u to vrijeme AM ili CW promet se uglavnom odvijao na 2m opsegu i svake večeri je vladala živahna atmosfera. Bilo je zanimljivo slušati rasprave starijih i iskusnijih, jer se moglo nešto naučiti. U to vrijeme često su postojali poboljšani "tropo" uvjeti za širenje valova i svaka udaljenija veza bila je dobrodošla promjena. Ponekad su trajali s malim prekidima od rujna do siječnja i mislilo se da će tako biti "zauvijek". Oko kraja 80-ih postalo je jasno da to uopće neće biti slučaj, ali razloge ovdje nećemo tražiti.

Krajem 1960-ih, SSB rad se polako preselio na 2m, a to je, u kombinaciji s gore spomenutim konstantno dobrim tropo uvjetima, "proširilo horizonte" na neviđen način. Već je postojala neka profesionalna oprema (npr. jedan od prvih primopredajnika bio je FT221 za sve vrste rada u to vrijeme), ali većina zainteresiranih nije imala drugog izbora nego sve to obaviti kod kuće i vlastitim rukama. Ključna komponenta - kristalni filter iz Tesle Hradec Králové - nije bio baš jeftin, a cijena od preko 1000 kruna u to je vrijeme mnogima predstavljala gotovo cijelu plaću... Ali s vremenom se, uz malo vještine, relevantna tehnologija mogla savladati i kod kuće. Dobra iskustva su bila dobrodošla i najbolja prijateljstva su se stvarala prilikom rješavanja uobičajenih problema. Najuspješniji dizajni su zatim izrađivani u komplete, ili su se proizvodili u tri radionice Svazarma "Radiotechnika". O tome detaljnije piše na https://cbjilemnice.com/index.php?page=historie-ssb . Ali "era tranzistora" je već stigla i budući da su pravi tranzistori bili skupi čak i "vani", sve se radilo s "malima" u desetinkama ili jedinicama vata.

"Trgovina" je također izravno povezana s ovim razdobljem - ali to nije pravi izraz. Kad netko napravi novi, bolji uređaj, za stari se nađe kupac. Prodaja je općenito vrlo problematična stvar i bila je uzrok mnogih neugodnosti tada. Često je bilo teško odrediti odgovarajuću cijenu, ali iskustvo općenito drži: "Kad nekome nešto prodaš, mora biti dovoljno skupo da osoba zna da je nešto kupila". Ako cijena nije dovoljno visoka, kupac nakon kratkog vremena ne zna ni od koga, niti da je uopće nešto kupio. Naravno, teško se riješiti nečega što je trajalo godinama rada i "trenutno" je jedinstveno. To je kao da prodajete vlastito dijete... Može se navesti primjer: Poznati OM iz OK2 (dvoslovna marka, - slika 5.) prodao je vrlo funkcionalan primopredajnik. Kad je nakon nekog vremena vidio da ga novi vlasnik ne koristi "kako treba", otkupio ga je od njega na sastanku u Holicama. Možda je najgore nekome takvu opremu dati besplatno. Nemojte to raditi! Uštedjet ćete si puno trauma, pogotovo. Danas je drugačije. U pravilu, nitko od sudionika nema "emocionalnu vezanost" za preprodani proizvod i naknada je relativno fiksna u cjeniku. S vremenom su se dodavali i drugi opsezi i bilo je teško sve uhvatiti tijekom utrka. Dugo se to moglo izvesti na 2m, 70, 23 i 13cm, ali kada su kasnije dodane stanice na 70 i 23cm, opušteno utrkivanje pretvorilo se u "lov". Posao je bio olakšan brzim prijelazom s jednog opsega na drugi i, prije svega, bio je potreban pouzdan dogovor, prije nego što bi ga suprotna stanica na sljedećem višem opsegu uspjela "stisnuti", kako su rekli. Dogovor i naknadni prijelaz na viši opseg išli su uglavnom brzo, - kasnije je došlo do daljnjeg poboljšanja prelaskom na frekvenciju 144.400 MHz s SSB radom gdje se moglo kontaktirati udaljenije stanice, - također iz okolne Europe. Međutim, mnogima se to nije svidjelo i prosvjedovali su protiv toga, na primjer radeći u blizini - ili izravno na toj frekvenciji. Kada je kasnije putem interneta stvoren alat ON4KST, začudo, nikome to nije smetalo. To je nesumnjivo bilo zadovoljstvo - važni podaci poput frekvencije, vremenske oznake i QRA lokatora mogli su se tamo dopisivati ��i tada je bilo samo važno hoće li barem dio signala na dogovorenom opsegu proći. Neki ljudi čak i sada ne kriju činjenicu da bi, da nije bilo dogovora o ON4KST-u, tijekom utrke ostvarili trećinu manje kontakata. Nije ni čudo što se oni koji su ga prije drugačije koristili ne oslanjaju na "alat" ON4KST-a tijekom utrka, iako je prema dogovoru nezamjenjiv za DX kontakte na veće udaljenosti...

Izgradnja svakog novog mikrovalnog pojasa je dugotrajna i materijalno zahtjevna. U opisanom slučaju, tada je također bilo u pojasu od 13 cm. Praktički se nije imalo što raditi, nedostajalo je i iskustva, pa se krenulo s nekoliko milivata koje je davao varaktorski množitelj. Vremenom se to odugovlačilo na nekoliko godina, u međuvremenu su Radiokomunikace u sklopu modernizacije instalirale nove linije od NEC-a, a postojeće linije od GDR-a od RAFENA Radeberg (još uvijek s cijevima) postupno su rashodovane. To je bila prilika da se iskoriste neki dijelovi i napravi sljedeća generacija opreme s većom snagom za SSB rad. Dodana je i nova antena (slika 11.), otpornija na vjetar, te GaAs FET tranzistor MGF1400 na ulazu prijemnika, što je značajno poboljšalo cijeli uređaj. U to vrijeme na pojasu nije bilo puno stanica, a nekoliko godina tijekom utrke ostvareno je samo 4 do 5 veza. Dobronamjerni kolege prigovorili su da je nepotrebno izrađivati ��tako skupu opremu za ovaj ne baš perspektivni pojas. Ali onda je došla UHF utrka 1986. godine. Više detalja o njoj napisano je ovdje   i ovdjePromjer od 676 km za vezu od 13 cm ne bi bio loš čak ni za 2m opseg. Početak 90-ih donio je vrlo značajne promjene. Materijalne mogućnosti su se poboljšale i sve je nekako brže išlo naprijed. Radioamaterski sastanci također su poprimili drugačiji oblik, gdje su se prethodno vrijednim predavanjima pridružila bogata razmjena materijala, što je u prošlosti bilo nezamislivo. Dizajneri su često dobivali oskudne komponente, kojima su poboljšavali nove i starije dizajne. To se vidjelo u listama rezultata s natjecanja i u tablicama prvih i međugradskih veza. Kao i u aktivnosti nekih susjednih zemalja. Vrijedi spomenuti i odbačenu komunikacijsku opremu iz 80-ih i 90-ih, koja je bila izvor "lijepih" komponenti i cijelih funkcionalnih sklopova, koje je bilo teško proizvesti u domaćim uvjetima. U svakom dijelu Europe to je bilo drugačije, - vjerojatno prema tehničkim zahtjevima za optimalno pokrivanje signalom. (Sl. 6a i 6b) prikazuje dizajn takve veze, gdje je dovoljno dovesti LO i "prišrafiti" antenski relej, ili dodati još jedno pojačalo). Trenutne "veze" su već napravljene vrlo drugačije, - sva elektronika je direktno u samom ozračivaču i za naše potrebe je praktički neupotrebljiva. Udobnost devedesetih pozdravilo je cijelo društvo i vrlo moguće je da je mnoge čak i "iznenadila". Otvorile su se neočekivane aktivnosti i ručni rad polako je postao, kako kažu, "posljednja opcija za osiguranje egzistencije". Vrijedni su dobili dotad nepoznati nadimak "radoholičar" i u očima ostalih više nisu bili heroji. Trgovine su se napunile jeftinom robom proizvedenom drugdje u svijetu, nije trebalo ništa tražiti i prodavač je potrebnu robu dostavljao na kućnu adresu. To je bio i veliki korak naprijed za radioamatere, ponuda profesionalnih proizvoda postala je toliko raznolika, a cijene toliko povoljne da nije bilo potrebe odgađati s vlastitim dizajnom. Petr OK1AXH je to dobro sažeo prikladnom izrekom, koje se i nakon mnogo godina vrijedi prisjetiti: "Konačno postoji pravda. Imati dobru opremu više nije privilegija samo onih koji je znaju napraviti"... I drugi argumenti su vrlo jaki: Uostalom, vozač "Formule 1" ne izrađuje vlastiti automobil, a ni vrhunski fotograf ne izrađuje vlastiti fotoaparat. To daje svojevrsni preduvjet za bavljenje ovim "sportom" na visokoj razini, a da glumac, kako kažu, ne posjeduje lemilicu. Za bolju ilustraciju kako se napredak postupno nastavljao, ovdje se nudi usporedba s nečim iz potrošačkog okruženja, a kako ne bismo skrenuli s naše teme, uzmimo, na primjer, mikrovalnu pećnicu. U usporedbi s drugim proizvodima (npr. televizorima), u naše je domove došla praktički 30 godina kasnije, iako je princip u svijetu poznat već gotovo stotinu godina.U dizajnu kakav je danas poznat, koristila se u kućanstvima zapadno od nas već 70-ih i 80-ih godina. Kad bi netko na vrijeme pokupio "odbačenu" pećnicu s odlagališta na pločniku prije nego što ju je odvezla služba za čišćenje i donio je preko granice u svoj dom, ona je nastavila služiti nakon popravka. U to vrijeme, međutim, još uvijek je bila "rijetkost" u našoj zemlji i, razumljivo, susjedi su bili ljubomorni. Ali postojala je i druga mogućnost. Na nekim lokacijama bilo je moguće kupiti sovjetske pećnice. Bile su masivne i cijenili su ih alatničari jer su dobro "zagrijavale" metalne dijelove namijenjene kaljenju. U našim trgovinama (onima sa Zapada) pojavile su se početkom 1990-ih, a cijena (oko 6000 kruna) zahtijevala je 2 do 3 mjeseca istraživanja. Masovni prosperitet do kojeg je društvo naporno radilo - nakon dva desetljeća, životni standard se toliko poboljšao da za jednu prosječnu mjesečnu plaću sada možete kupiti deset ili više mikrovalnih pećnica. Onda ne čudi kada domaćica baci mikrovalnu pećnicu ne kada se pokvari, već kada se jednostavno zaprlja ili joj se ne sviđa.... Nije ni čudo da se u sabirnim centrima nalaze kontejneri puni takvih i sličnih proizvoda, čak i potpuno novih - funkcionalnih - uključujući upute za uporabu koje "potrošač" vjerojatno nije pročitao, iako je to zakonski propisano. Takva pećnica, kada se ispravno koristi, služi divljenja vrijedan dug vijek trajanja. Nije složen uređaj, sadrži samo nekoliko, ali relativno izloženih komponenti. Tijekom rada prisutan je visoki napon, visoka frekvencija, visoke struje i temperatura, te stoga svaki popravak zahtijeva malo drugačiji pristup, pa nije ni čudo da se, kako kažu, "nitko u to ne zaletava". Nekad je postojala "osposobljavanje" za "bijelu tehniku", kako su se slični aparati nazivali u to vrijeme - neki od njih završili su 2000. godine. Ovdje je i prostor za objašnjenje nedavno korištenog izraza - nadam se da će mi čitatelj oprostiti. Riječ je o takozvanoj "kučki". Imajte na umu da se ne radi o specifičnoj komponenti koju bi proizvođač tamo namjerno ugradio. To je samo "slaba točka" gdje će s vremenom postati očiti habanje ili umor materijala. To se obično događa nekoliko tjedana do mjeseci nakon isteka jamstva. To se općenito odnosi na sve proizvode i serviseri su to već iskusili iz prakse. Ali to ima svoju logiku. Proizvođači trebaju proizvoditi. Trgovci ga uvoze, a prodavači prodaju. Kupac ga koristi manje-više dugo i u slučaju kvara - ako je moguć "ekonomičan" popravak, uređaj nastavlja služiti. Zahtjevni kupac, informiran oglasima i internetom, obično kupi novi proizvod (svakako bolji) i time se proces završava. Zatim dolaze "škrapači" koji recikliraju otpad. Međutim, to se ne događa bez traga,(postoci su poznati) i osim amortizacije skupih materijala, pati i okoliš. Nije puno, ali se s godinama povećava, dakle - "jadna Zemlja"....

No, vratimo se našem problemu. Naporan rad i volja za stvaranjem navodno su u genima "društva". Vjerojatno je oduvijek bilo tako i neki su u tome postigli "majstorstvo". Prije se nastojalo sve popraviti i vlasnici su izražavali iskrenu radost kada bi to uspjelo. Internet još nije postojao, pa su ljudi koristili vlastiti razum. Neki pojedinci su tu sposobnost - (u današnjem modernom pogledu, više kao "deformacija") donijeli u sadašnjost, gdje više nije upotrebljiva u izvornom obliku. Proizvođač čak ni ne računa na nikakve popravke, a kupci je više ni ne trebaju... Mnogima se čini kao "otpad", ali prirodno donosi prosperitet. Ali kako ne bismo zaboravili sadašnjost u ovoj navali sjećanja, vratimo se na samom kraju našem pitanju dizajna. Stalno se uvode nove komponente koje, u kombinaciji s računalom, omogućuju daljnje poboljšanje dizajna. (Mala kutija spojena na računalo može učiniti gotovo istu stvar koju je do nedavno mogla učiniti cijela "panelna jedinica".) Poznati su i novi, progresivni načini rada, gdje računala to mogu podnijeti čak i bez prisutnosti operatera.... Međutim, na najvišim opsezima prisutnost operatera je i dalje potrebna, kao što pokazuju posljednje slike...

Slika 7. nije od danas, ali dokumentira novi OK rekord u 47GHz pojasu od Krkonoša do Klínovca. Eda OK1EM također ima 24GHz uređaj na svom tronošcu za precizno usmjeravanje. To nadgleda Zdeněk, OK1XXZ, operator iz OK1KIK (OL4K) koji radi u susjedstvu. Slika 8a. prikazuje OK1JHM tijekom jedne od njegovih ekspedicija u susjedne zemlje, tijekom "prvih kontakata". Ima barem dva neovisna uređaja za svaki pojas (označeno na anteni) i morao je uključiti vlastitu obitelj u posao, kada u blizini nije bilo operatora iz te zemlje. Slika 8b. prikazuje ga tijekom utrke na planini Panna u blizini stalnog QTH-a, gdje na vrhu ima tako malo prostora da je tamo teško postaviti tronožac. Također je nepristupačno i obraslo brdo Sedlo s desne strane, visoko 726 m. Sl.9a. prikazuje radno mjesto OK1KKD na Vinařickém Horcu o utrci u ožujku 2023. kojom je upravljao Jeroným OK1FJZ. Antene za pojedinačne opsege označene su na slici. (Neoznačena pored nje je za 13 cm). Ovdje izvedena montaža zahtijeva precizno podešavanje i pričvršćivanje pojedinačnih antena na jarbol, uglavnom za 10, 24 i 47 GHz. Čak i međusobna netočnost od 0,5 do 1° u azimutu ili elevaciji može uzrokovati problem s usmjeravanjem. Autor pojedinačnih uređaja je Mirek OK1DGI i pogled u njegovu radionicu na sl.9b. potvrdit će da sve mora biti savršeno. Na sl.10a. je Míla OK1UFL na Benecku 950m/m. Svi opsezi od 3,4 do 122 GHz su na otvorenom prostoru, što zahtijeva lijepo vrijeme i, ako je moguće, bez vjetra. (Postoji nekoliko stativa i samo dvije ruke). Sl.10b. prikazuje detalj sa sl.10a. - dva nova uređaja za 122GHz VK3CV. Povoljne rezultate i plasmane na našim i međunarodnim natjecanjima možete pogledati ovdje . Ostaje samo zahvaliti svima koji su sudjelovali i svojim iskustvima doprinijeli ovoj seriji te im poželjeti puno uspjeha u budućnosti. Internet i nedavno korištena "umjetna inteligencija" zasigurno će joj olakšati sljedeći rad.

(https://ok2kkw.com/aiy/uvaha/uvaha/ok1aiy_vzpomenete.htm )

Nažalost, loša vijest.. Pavel / OK1AIY ... radioamater.. ljubitelj GHz.. stručnjak.. bivši djelatnik TESLE.. pisac stručnih HAM knjiga.. povjesničar.. ĆOVJEK ,  više nije među nama !
Pavel HVALA na silnim savjetima , pomoći a najviše na prijateljstvu
RIP

[izložba otvorena do 2. siječnja 2026.]

Mali ispravak .. izložba otvorena do 2. siječnja 2026.
Radno vrijeme: utorak – petak 12-19 h, subota – nedjelja 09 – 13 h, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno.

Opis + detalji na :   https://tmnt.hr/izlozba?id=8861
Organizator  :        Radiona.org     
web organizatora:     https://radiona.org/

Osim povećanih komponenti ima i normalno velikih "malenkosti"

Izložba > Tehnički muzej > do sredine siječnja 2026
Osim ovih uvećanih komponenti ima i sitnijih

[JASNO ?]

fizičke nagrade.......> pogreške je moguće popraviti
virtuelne nagrade.....> pdf škare nisu još zmislili   
JASNO ?
Ich bin HAUGH  gesprochen